Problemi s našim slovima nisu vezani samo za Linux, ali se moze reći da je prosječan Windows korisnik zbunjen kompleksnošću uporabe fontova pri prelasku na Linux. Naviknut je da u Windowsima ima naša slova i sada bi htio to imati i pod novim OS-om.
Primijetio sam da mnogi napredniji korisnici Linuxa (za koje se ne bi moglo reći da su prebjezi s Windowsa) uopće ne obraćaju pozornost na ove stvari, kažu kako im to ne treba i da je to velika gnjavaža. Zaista, ako Linux prihvatimo samo kao vrhunski mrežni OS, onda nam to i ne treba. Inače je sustav i implementacija fontova jedna od bolnijih točaka Linuxa.
Rastućom popularnošću Linuxa u svijetu pojavljuje se sve više aplikacija za male korisnike, a velik dio se odnosi na obradu teksta. Vjerojatno nas ne zanima rad s korejskim, finskim pa ni engleskim jezikom (bar ne većinu), pa je za širenje Linuxa u nas nužno pokazati barem osnovne karakteristike korištenja hrvatskog pisma. Ovaj rad je samo jedan sitan doprinos u tom smjeru.
Napomena: Autor isključuje odgovornost za moguće probleme nastale korištenjem informacija iz ovog teksta.
Ako iz teksta nije jasno, kod mene se radi o kućnom stroju s Debian 2.1
(slink) distribucijom i Hewlett-Packard 6L printeru. Najčešći editor koji
koristim jest joe s opcijom -asis koja služi za prikaz iznad 128.
bita gdje spadaju naše kvačice. Za svoj omiljeni editor potražite
odgovarajuću opciju.
Budući da sam u Linux upao nakon višegodišnjeg poznavanja DOS-a i Windowsa,
joe editor mi se odmah svidio i preporučujem ga Linux početnicima.
Ovdje ću na nivou Linux beginnera ukratko izložiti svoje viđenje problema.
Dakle, nije to tako jednostavno kao pod Windozama :), ono što se vidi, ne znači da se može printat. Također, neke aplikacije imaju posebne fontove koje treba postaviti na posebna mjesta i sl. Zvuči komplicirano, ali kad se sve podesi i radi onda se na to više ne treba mislit.
Ukratko, na konzoli imamo konzolne fontove koji su fiksni (monospaced), dok za X-e imamo X fontove. Obje vrste služe za ekranski prikaz, pod konzolom, odnosno XWS. Pritom se konzolni fontovi i fiksni X fontovi (koristi ih xterm ili rxvt na primjer) mogu printati (zamislite to kao Windows printanje iz Notepada :)), naravno rezultat neće biti posve jednak prikazu na monitoru i to će u ovom radu biti navedeno kao printanje čistog teksta.
Varijabilni X fontovi su dakle tzv. screen fontovi i ne pokušavajte ih printati (ustvari zašto ne? - nešto ćete naučiti :)). Uobičajena greška je recimo da vidite naša slova u StarOfficeu, a printanjem dobijete užas.
Štoviše, neke aplikacije daju podršku posebnim printerima, ali može se reći da ih većina pretpostavlja da je printer sposoban interpretirati Adobe PostScript jezik, bilo izravno ili putem Ghostscripta. Tu znači dolaze u obzir Type1 ili Adobe PostScript fontovi. Ghostscript, ako nemate PostScript printer, interpretira Postscript kod i daje najpogodniji output za vaš printer. Konfiguraciju svega toga najbolje prepustite driveru unutar printer filtera kojeg ste odabrali (apsfilter ili magicfilter npr.)
True Type fontovi su također podržani u Linuxu (Ghostscript 4 i kasnije), a
u X-ima preko xfs (X font server), ali mislim da ih je barem za sada
prekomplicirano koristiti za samo printanje. Preporučio bih korištenje
xfstt, posebno je rad s Netscape browserom ugodniji.